Pokretanje inicijative da ulica, trg ili institucija u inostranstvu ponesu ime neke od naših istorijskih ličnosti predstavlja izuzetan čin kulturne diplomatije i očuvanja kolektivnog sećanja. Ono direktno utiče na to kako nas svet vidi, ali i kako mi sami sebe doživljavamo.
Istorijske činjenice se ne podrazumevaju, već se aktivno komuniciraju. Zato je ključ uspeha u tome da lokalnim vlastima, koje su širom Evrope i sveta otvorene za predloge građana, predstavimo globalni doprinos naših velikana u nauci, umetnosti i kulturi na jeziku koji oni razumeju.
Povezivanjem istorijskih ličnosti sa gradovima u kojima su boravile pronalazimo tačku spajanja koja obogaćuje kulturnu mapu te sredine i naglašava njenu kosmopolitsku prirodu. Čitav proces se znatno ubrzava kada iza inicijative stane kredibilna organizacija.
Mileva Marić je savršena veza između Srbije i Nemačke
Grad Minhen redovno raspisuje konkurse na kojima različita udruženja građana imaju pravo i priliku da učestvuju sa svojim predlozima. Bila nam je potrebna istorijska ličnost koja spaja Srbiju i Nemačku.

Mileva Marić i Albert Ajnštajn. Izvor: Einstein Foundation Berlin (otvara se u novom tabu)
Mileva Marić je bila savršen izbor. Govorila je nemački jezik, studirala je na nemačkom u Švajcarskoj, a jedan deo studija provela je upravo u Hajdelbergu. Na kraju krajeva, i njen suprug je rođen u Ulmu i bio je nemački državljanin.
Neznanje o Milevi bilo je dodatni motiv
Dolazim iz Vojvodine, iz okoline Novog Sada, gde ljudi dobro znaju ko je Mileva Marić. Pre par godina, kada smo pokretali ovu inicijativu, šokiralo me je saznanje da naši ljudi iz drugih bivših republika ne znaju ko je ona, a kamoli da su upućeni u njen rad i istorijski značaj. Pojedinci su čak, u tom svom neznanju, pokušavali verbalno da je omalovaže, što je zaista poražavajuće. To me je dodatno motivisalo da osvetlim njeno ime.
Mileva je u izuzetno nepovoljnim životnim okolnostima, kao žena naučnica u muškom svetu, uspela da postigne ono najveće. Meni lično njena priča predstavlja dokaz da je skoro pa sve moguće. Ona je živi primer da čovek ili žena, bez obzira na težinu prilika, uvek može da pronađe put do svog cilja.
Uz kredibilnu organizaciju iza sebe, inicijativa ima težinu
Na samom početku bilo je različitih komentara, pa čak i neverice od strane pojedinaca. Međutim, Bavarsko-srpski akademski forum (BSAF) je od prvog dana stajao 100% uz mene i pružio mi apsolutnu podršku.

Najveća prepreka na celom putu bila je nedovoljna svest o stvarnom doprinosu Mileve nauci. Prevazišli smo je upornošću i argumentovanim činjenicama, uz institucionalnu podršku BSAF-a, čiji zvanični status, pečat i podrška akademske zajednice daju dodatni kredibilitet našoj aplikaciji.
Minhen traži jasnu vezu ličnosti sa gradom
Proceduru smo započeli u jesen 2021. godine, kada smo predali prvu zvaničnu aplikaciju Gradu Minhenu. Gradska administracija je načelno pozdravila inicijativu jer doprinosi većoj zastupljenosti žena u nazivima ulica. Usmeno su nas, međutim, uputili na to da konačnu odluku donose politička tela i da predložena ličnost mora imati jasnu i neposrednu istorijsku vezu sa samim gradom.
Pismeni odgovor tada nismo dobili. To je bila naša prva administrativna prepreka i prvo suočavanje sa nedostatkom povratnih informacija.
Hajdelberg, grad Milevinih studija, prihvata predlog
Podstaknuti smernicama iz Minhena, okrenuli smo se drugom nemačkom gradu sa kojim je Mileva imala najjaču neposrednu vezu. Put nas je doveo do gradskih vlasti Hajdelberga.
Mileva je tamo provela ključan period kao gostujuća studentkinja (otvara se u novom tabu), ciljano prateći predavanja i istraživanja profesora Filipa Lenarda, jednog od najznačajnijih fizičara tog vremena. Lenardova istraživanja katodnih zraka, za koja je i sam dobio Nobelovu nagradu, bila su temelj za razumevanje fotoelektričnog efekta. Zanimljivo je da Albert Ajnštajn nikada nije studirao u Hajdelbergu niti je neposredno pratio Lenardov rad. Ta veza je bila isključivo Milevina.
Poslali smo aplikaciju gradu Hajdelbergu, a Komisija za imenovanje ulica prihvatila je predlog u julu 2022. godine (otvara se u novom tabu).
Odluka je doneta brzo, ali je vest stigla tek posle dve godine
Ponovo se pojavio problem sa nedostatkom povratnih informacija. Iako je odluka doneta brzo, grad nas je o tome zvanično obavestio tek juna 2024. godine, nakon dve godine čekanja.
Vest je stigla u paketu sa slikom mape i planom kvarta u izgradnji, odnosno lokacijom ulice koja će nakon renoviranja infrastrukture nositi Milevino ime.

Bio je to neverovatno emotivan trenutak za mene lično, ali i za sve ostale članove BSAF-a. Odmah su usledili pozivi, traženje kontakata i objave u medijima, a meni je bilo potrebno nekoliko dana da saberem utiske i sama shvatim veličinu onoga što smo zapravo postigli.
Mileva je vraćena u društvo velikana moderne fizike
Ulica se nalazi u kvartu oko renovirane železničke stanice u Hajdelbergu. Direktno se nastavlja na prsten Maksa Planka (Max-Planck-Ring), što nosi snažnu simboliku, jer je upravo Plankova konstanta korišćena za objašnjenje fotoelektričnog efekta, za koji je Albert Ajnštajn dobio Nobelovu nagradu. U blizini se nalazi i ulica njenog bivšeg supruga.

Ulica Mileve Marić u hajdelberškom kvartu Banštat, koja se nastavlja na prsten Maksa Planka. Izvor: Google Maps (otvara se u novom tabu) (novembar 2026)
Na ovaj simboličan način Mileva je konačno vraćena tamo gde i pripada: u društvo velikana moderne fizike.
Jedan stari nekrolog povezuje Milevu sa Minhenom
U jesen 2026. godine obnovili smo aplikaciju u Minhenu, ovog puta uz važan istorijski argument.
Minhenski univerzitet „Ludvig Maksimilijan“ (LMU), pod rukovodstvom Vilhelma Konrada Rendgena, pomno je pratio razvoj moderne fizike i objave u časopisu „Anali fizike“ (Annalen der Physik). Fizičar Abram Jofe, Rendgenov asistent u Minhenu od 1902. do 1906. godine, u svom nekrologu navodi da su tri ključna rada iz 1905. godine bila potpisana imenom „Ajnštajn-Mariti“. Mariti je zapravo Marić: prema mađarskom pravopisu, srpski nastavak -ić piše se kao -ity. Zbog toga se u njenim zvaničnim matičnim knjigama rođenih i švajcarskom venčanom listu njeno devojačko prezime navodi kao Marity, iako je ona svoja pisma lično potpisivala kao Marić.
Ovaj istorijski dokument istakli smo kao važnu vezu Mileve Marić sa Minhenom i kao dodatni argument u obnovljenoj aplikaciji.
Neočekivan obrt: Minhen je odluku doneo još 2024. godine
Odgovor iz Minhena stigao je već sledećeg dana nakon predaje obnovljene aplikacije. Obavešteni smo da je odluka o uvrštavanju Mileve Marić na zvanični spisak doneta još 2024. godine i da se čeka odgovarajuća lokacija za imenovanje.

Tabla sa njenim imenom vredi više od posthumne diplome
Ime Mileve Marić na tabli u Nemačkoj pre svega vidim kao ispravljanje makar jednog dela istorijske nepravde prema njoj. Cilj je da se za Milevu Marić konačno čuje, te da njen naučni rad i nesebično zalaganje postanu makar upola poznati u odnosu na globalnu slavu Alberta Ajnštajna.
Poznato je da danas postoje društva i organizacije fizičara u Americi koja se zalažu za to da joj Politehnički univerzitet u Cirihu posthumno dodeli diplomu. Mileva je dva puta oborena i nikada nije diplomirala zbog privatnog sukoba sa jednim profesorom. Taj sukob je zapravo bio usmeren protiv Alberta, jer Mileva sama po sebi nije bila konfliktna ličnost.

Grob Mileve Marić (otvara se u novom tabu) na groblju Nordhajm u Cirihu, sa obnovljenom spomen-pločom koju je postavila Republika Srbija preko Ministarstva za dijasporu. Izvor: lična arhiva autora (jun 2026)

Dr. med. Mirjana Premović (levo) i dr. med. Jeka Gordić, psihijatar i psihoterapeut, predsednica Srpskog instituta (otvara se u novom tabu) u Cirihu, na grobu Mileve Marić (otvara se u novom tabu). Izvor: lična arhiva autora (jun 2026)
Ipak, lično sam protiv te posthumne diplome. Smatram da Milevina dostignuća daleko prevazilaze okvire konvencionalnog obrazovanja. Po tome je na istoj ravni sa Nikolom Teslom, koji ne samo da nije diplomirao, već nije ni imao klasično univerzitetsko obrazovanje, izuzev kratkog perioda studija u Gracu i Pragu.
Zato je tabla sa njenim imenom u javnom prostoru mnogo veće priznanje od akademskog papira. Ona je dokaz da njeno delo živi među ljudima.
Gotovo svaki grad čuva trag neke naše istorijske ličnosti
Gradovi širom Evrope i sveta danas su otvoreni za predloge građana i različitih udruženja. Moja glavna poruka dijaspori jeste da prepoznaju i iskoriste tu otvorenost.
U gotovo svakom gradu na svetu postoji makar jedna istorijska ličnost iz našeg umetničkog, kulturnog ili naučnog života koja je u njemu boravila, stvarala ili ostavila trag. Kada bismo i mi i lokalno stanovništvo znali više o toj zajedničkoj istoriji, to bi nas trenutno i duboko približilo tim sredinama.
Pokretanje ovakvih inicijativa nije samo čin sećanja, već i građenje mostova koji pokazuju da smo oduvek bili deo globalne kulturne i naučne baštine.



